U drugoj polovici travnja u probni je rad puštena istoimena platforma projekta za provjeru informacija (fact-checking) CroFacta, koji Leksikografski zavod Miroslav Krleža provodi u suradnji s Hrvatskim institutom za povijest i Hrvatskim memorijalno-dokumentacijskim centrom Domovinskog rata, a uz financijsku potporu Europske unije. Mjesec dana poslije na platformi su objavljeni i prvi prilozi.

Prethodilo je svemu tomu puno rada, pa se ovih dana i s obzirom na razvoj događaja oko platforme i njezinih objava čini da je od osmišljavanja i prijave projekta prošlo puno više od godine dana. Kako bilo, CroFacta jedan je od 21 projekta za provjeru informacija koji su prihvaćeni na dvama javnim natječajima Agencije za elektroničke medije raspisanima u sklopu Nacionalnoga plana oporavka i otpornosti.

CroFacta osobito provjerava informacije koje se tiču prijepornih povijesnih tema i snažno polariziraju naše društvo. Institucije i tim koji stoje iza projekta, drži se, imaju legitimitet da mogu pridonijeti njihovu rasvjetljavanju, sa sviješću o mogućim javnim reakcijama na pojedine od 50-ak pretpostavljenih tema. Hoće li CroFacta uspjeti u svojem cilju rano je za reći, no reakcije na objave od početka su premašile sva očekivanja…

Cijeli tekst dostupan na: Platforma projekta za provjeru informacija CroFacta

U novome broju Vijenca objavljena je reportaža o Leksu i razgovor s glavnim ravnateljem Brunom Kragićem te ravnateljem Zavoda Filipom Hameršakom, autora Leona Žganeca-Brajše: https://www.matica.hr/vijenac/786/leks-pouzdano-mjesto-znanja-i-kulture-36212/.

U srijedu 24. travnja Leksikografski zavod posjetili su učenici zagrebačke V. gimnazije predvođeni profesoricom hrvatskoga jezika Ivom Marijom Pitlović. Leksikografkinje Antonijela Bogutovac, članica uredništva Hrvatske enciklopedije, i Ozana Martinčić, pomoćnica glavnoga urednika Hrvatske tehničke enciklopedije, održale su radionicu na kojoj su predstavile ulogu enciklopedija i ostalih referentnih djela, posebice u današnje digitalno doba, s naglaskom na izdanja Leksikografskoga zavoda i na Portal znanja LZMK-a. Dio radionice bavio se postupkom izrade enciklopedijskih natuknica iz područja geofizike (seizmologija i Andrija Mohorovičić).

Autorica prvoga hrvatskog dječjeg romana, unuka pjesnika i bana Ivana Mažuranića, Ivana Brlić-Mažuranić, rođena je prije 150 godina u Ogulinu. Nazvana »hrvatskim Andersenom«, najveći je književni uspjeh postigla Pričama iz davnine, u kojima je združila hrvatsku i slavensku mitologiju i narodnu predaju s nadrealističkim slikovitim izrazom i arhaičnim jezikom. Digitalne sadržaje o njezinu životu i radu pronađite u mrežnom izdanju Hrvatske enciklopedije Leksikografskoga zavoda te na portalu Znameniti.hr, posvećenom, među ostalim, i znamenitim ženama koje su obilježile hrvatsku kulturu, umjetnost i znanost.

U povodu 500. obljetnice smrti književnika Marka Marulića (Split, 18. VIII. 1450 – Split, 5. I. 1524), odlukom Vlade Republike Hrvatske, 2024. proglašena je Godinom Marka Marulića. Odgojen i obrazovan na tradiciji antičke, grčke i rimske književne baštine te na nasljeđu europskoga i hrvatskoga srednjovjekovlja, Marulić, atribuiran »ocem hrvatske književnosti«, autor je, na hrvatskom, latinskom i ponešto talijanskom jeziku, bogata i plodna, žanrovski razvedena, tematski raznolika i stilski bogata, a po utjecajima na hrvatske pisce plodotvorna književnoga opusa. Najznamenitije mu je djelo Judita, prvi autorski ep u hrvatskoj književnosti ispjevan na hrvatskome jeziku, dovršen 22. IV. 1501., a tiskan 13. VIII. 1521. u Veneciji (za njegova života triput), oblikovan u šest pjevanja simetričnoga rasporeda građe i 2126 dvostruko rimovanih dvanaesteraca s prenesenom rimom, u kojem je iznio priču o biblijskoj udovici Juditi, koja je, ubivši taštoga i pohlepnoga asirskoga vojskovođu Holoferna, spasila rodni grad od poganske pogibelji, pri čem se opsjednuta Betulija može shvatiti kao figura Marulićeva ugrožena Splita. Ep otvara Marulićeva posveta kumu dom Dujmu Balistriliću, traktat koji ima poetičku, stilsku i retoričku funkciju. Slijedeći vjerno biblijski predložak, Marulić objašnjava da se ugledao na »stare poete« (antičke epike koje nasljeduje u epskoj obradbi građe), ali i na »začinjavce« (hrvatske pjesnike s kojima ga povezuju jezik i versifikacija). Spajajući latinsku i hrvatsku kulturu, humanistička shvaćanja i domoljublje, Marulić se Juditom potvrdio kao autor koji sintetizira, spaja i ujedinjuje raznorodne književne tradicije i estetičke koncepcije. Više o Maruliću možete pročitati u mrežnoj inačici Hrvatskoga biografskoga leksikona: Marko Marulić.